Nintendo Najbolji trgovac igračkama

Ime Nintendo potječe iz prve polovice 20. stoljeća, a znači (otprilike, ovisno o prevoditelju) “učini najbolje što možeš, ali uspjeh je u rukama sudbine”. Kompanija koja ga s ponosom nosi postoji duže od ijedne tvrtke koja se danas bavi digitalnom zabavom te je u svojoj povijesti imala i uspona i padova, no uvijek se rukovodila jednom mišlju: kako zaraditi što više novca. Za razliku od nekih drugih kompanija, njihov stav je da se novac zarađuje kvalitetom koju kupci prepoznaju i podržavaju dugogodišnjom vjernošću. 

Kompanija koju danas znamo kao Nintendo osnovana je krajem 19. stoljeća kao obrt za proizvodnju specijalnih japanskih karata po imenu hanafuda. Osnivač Fusajiro Yamauchi proizvodio ih je ručno, no uskoro su ih u svojim igraonicama počeli koristiti pripadnici Yakuze (japanska mafija) te je potražnja za njima narasla, a s njom i kompanija. S vremenom se Nintendo proširio na proizvodnju ostalih vrsta karata te bio prva kompanija u Japanu koja je počela proizvoditi karte od plastike, a zatim (1959. godine) i prva koja je na svoje karte stavila Disneyeve likove. Inovacija, jedan od ključnih elemenata Nintendove poslovne strategije, i tada se isplatila. Publika Nintendovih karata proširila se i na djecu te omogućila Nintendu veliku zaradu. Nažalost, novac je brzo počeo otjecati jer je dolaskom 1960-ih potražnja za kartama opala. Japan je, naime, doživio značajan industrijski razvoj i novi klinci igrali su se novim igračkama. 

U razdoblju do 1970. Nintendo je pokušavao različite stvari: prodavali su instant-rižu, osnovali taksi-kompaniju, pa čak i lanac "hotela ljubavi" u koje dolaze prostitutke i mladi parovi koji se nemaju gdje zabavljati. Konačan uspjeh donijele su – igračke, točnije mehanička ruka koju je za vlastitu zabavu izgradio serviser u jednoj od Nintendovih tvornica po imenu Gunpei Yokoi. Ugledavši ruku u svom obilasku pogona, predsjednik kompanije odlučio je napraviti igračku po uzoru na nju. "The Ultra Hand" se prodala u preko milijun komada. Gunpei je postao jedan od glavnih dizajnera novih Nintendovih proizvoda, a kompanija se okrenula mehaničkim i elektroničkim igračkama koje su u to vrijeme bile nešto novo i primamljivo te su se mogle prodavati po visokim cijenama.

Kako je industrija elektronike sazrijevala i tehnologija napredovala, Nintendo se odlučio okušati u proizvodnji i distribuciji videoigara te kreirao svoju prvu konzolu Color TV Game 6 (imala je šest ugrađenih igara – odatle i ime), a nekoliko godina nakon toga i svoju prvu konzolu s izmjenjivim memorijskim karticama Family Computer (Famicon). Pod nazivom Nintendo Entertaiment System (NES) Famicon je dvije godine kasnije stigao i u Ameriku. Osim ovih, "kućnih" igračaka, Nintendo je proizvodio i izuzetno popularnu seriju elektroničkih igara Game & Watch, preteču prijenosnih konzola.

No što god proizveli, u Nintendu su inzistirali na kvaliteti i financijskoj isplativosti. Ulaganja u nove projekte uvijek su bila mala kako bi u slučaju da proizvod propadne i gubitak bio što manji. To je i jedan od elemenata koji su kreirali Nintendovu filozofiju korištenja stare tehnologije na nov način. Od svojih početaka pa do danas Nintendo je koristio elektroničke komponente koje nisu bile posljednja riječ tehnike, ali su bile jeftine i lako dobavljive te već isprobane (što znači da su se manje kvarile). Takav pristup je omogućavao kompaniji da preuzme rizik i na tržište izlazi s jeftinim novim proizvodima, isprobavajući teren. Bilo je neuspjeha – najpoznatiji je svakako konzola s 3D prikazom Virtual Boy – ali i uspjeha. Kao na primjer Game Boy, još jedan proizvod koji je kreirao Gunpei Yokoi. Ova mala konzola bila je kupcima prihvatljiva cijenom, kvalitetom je nadmašila konkurenciju, a jednostavnošću je bila pristupačna apsolutno svima. Nije zato ni čudno da se smatra najprodavanijom konzolom ikad.

Uz hardver, ne treba zaboraviti niti softversku stranu Nintendovog uspjeha, gdje se ističu kultni hitovi kao što su Donkey Kong, Super Mario Bros, Zelda ili Pokemoni. Mnogi od njih kreacije su još jednog "zlatnog dječaka" kompanije, Shigerua Miyamota, koji je na početku svog rada u Nintendu 1977. godine bio učenik Gunpeija Yokoija. Filozofija je i pri izradi softvera bila slična onoj hardverskoj te se uvijek zasniva na inovaciji i jednostavnoj zabavi. Čvrsto stajalište da sve aktivnosti trebaju donositi (što veći) profit ponekad je kompaniju i koštala. Tako je Nintendo bio cilj sudskih tužbi zbog monopoliziranja tržišta i nepoštenog odnosa prema nezavisnim izdavačima, a inzistiranje na memorijskim karticama kao načinu za sprječavanje piratstva i igrama bez krvi i nasilja kao prikladnima za djecu stavilo ga je u lošiju poziciju kad se njegova konzola Nintendo 64 sukobila sa Sonyjevim PlayStationom. No inovacijom i preuzimanjem rizika Nintendo je uvijek uspijevao vratiti se u vrh. Njegova prijenosna konzola Nintendo DS inovativnim sučeljem (dvama ekranima od kojih je jedan osjetljiv na dodir) osvojila je svijet, a jeftina i zabavna konzola Wii privukla je velik broj starijih kupaca koji nisu tradicionalni komzumenti videoigara. Tako su zatvorili krug i od kompanije koja je počela s igračkama za odrasle pa prešla na djecu kao veće tržište, vraća se na odrasle, ne zaboravljajući pritom i najmlađe. Točnije, sve koji se vole zaista igrati i imaju novca za Nintendove proizvode.