Nokia Od pilane do kraljice mobitela

Nokia, kompanija koja će sljedeće, 2005. godine napuniti ravno 140 godina, najveći je svjetski proizvođač mobilnih telefona. Današnja Nokia nastala je tijekom stoljeća i pol postupnim spajanjem tri potpuno različite tvornice. Prva, Nokia Ab osnovana 1865., bila je tvornica papira koja je ubrzo privukla velik broj ljudi u potrazi za poslom pa se oko nje stvorio cijeli grad na obalama rijeke Emakoski u južnim predjelima Finske. Tvornicu je osnovao inženjer Knut Fredrik Idestam nakon što se s tehnologijom proizvodnje papira – tada, polovicom 19. stoljeća, još uvijek ljubomorno čuvanom poslovnom tajnom - upoznao u jednoj tvornici u Njemačkoj.

Dobro je zvati se Nokia
Njegova prva inovacija bila je posebna drvena pulpa za koju je na Izložbi drva u Parizu 1867. dobio brončanu medalju. Idestam je nakon tog uspjeha promovirao svoju tvornicu tako što je ime Nokia počeo stavljati na sve proizvode. Time je zaslužio mjesto u današnjim udžbenicima marketinga kao čovjek koji je stvorio prvu tržišnu marku – danas bi rekli "brand". Početkom 20. st. Nokia se uz pilanu i proizvodnju papira počela baviti i proizvodnjom električne energije. Prvu hidroelektranu Nokia je sagradila 1903., a drugu 1913. godine. Te elektrane ponukale su vlasnike tvornice FRW – Finnish Rubber Works, koja se bavila proizvodnjom predmeta od gume, da se presele iz Helsinkija tik do Nokijine tvornice papira i elektrane od koje su počeli kupovati jeftinu struju. Tijekom Prvog svjetskog rata papir i papirnati proizvodi (kao što su omotnice i kartoni) sve su se slabije prodavali. Nokiji je nedostajalo novca, a kako je bio rat, banke joj nisu htjele dati kredit. Zato su se Nokijini šefovi odlučili objaviti dionice. Najveći dio tih dionica kupili su njihovi novi susjedi – tvornica Finnish Rubber Works kojoj je baš dobro išlo jer je proizvodila gumene čizme za vojsku. Treća kompanija, koja se tijekom 1922. godine pridružila tvornici papira i gume, bila je Finnish Cable Works – tvornica kabela. Najzanimljivije u svemu tome je to što se te kompanije zapravo nisu odmah pretvorile u jednu, nego su se proizvodi od papira, gume i kabeli sljedećih 45 godina prodavali pod istim imenom – Nokia.

Od Istoka prema Zapadu
Tek 1967. su sve tri tvrtke spojene u jednu, Nokia Group, koja je bila podijeljena na pet sektora: proizvodnju guma, kabela, drvnu industriju, elektroniku i proizvodnju električne energije. Zašto se na spajanje toliko čekalo? U početku su vlasnici tih triju tvornica bili protiv spajanja. Onda je došao Drugi svjetski rat u kojem je Finska bila prisiljena na suradnju s nacističkom Njemačkom. Poslije rata Finska je zbog toga morala plaćati veliku ratnu odštetu pobjednicima – tadašnjem Sovjetskom savezu. Te odštete plaćale su se sve do 1952. godine, a dobar dio plaćen je električnim kabelima tvrtke Finnish Cable Works. Rusi su ih prisili da proizvode dvostruko više kabela nego što su mogli u radnom danu pa su radnici te tvornice radili danonoćno kako bi ispunili postavljene norme. No radili su to s velikim oduševljenjem kako bi što prije platili odštetu te tako svoju domovinu oslobodili obaveze. Nakon što je ratna odšteta plaćena, Nokia je sljedećih desetak godina izvozila više od 20% svih svojih proizvoda u Rusiju - među tim proizvodima bili su kabeli i telekomunikacijski uređaji. Jedan od uspješnijih proizvoda te tvrtke tih godina bio je analogni telefonski preklopnik DX 200 u koji je bio ugrađen jedan od prvih Intelovih procesora. Danas je to manje poznato, ali Nokia je tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća bila ozbiljan proizvođač kompjutora. Nokijin mainframe kompjutor MikroMikko proizveden je 1971., a nakon toga su inženjeri te tvrtke osmislili još dva modela mikrokompjutora koji su se dobro prodavali petnaestak godina. A onda je krajem sedamdesetih godina u Finskoj donesen novi zakon koji je omogućio postavljanje javne mreže za komunikaciju mobilnim telefonima u automobilima. Rezultat toga, tijekom 1981. godine, bila je prva NMT (Nordic Mobile Telephony) mreža u svijetu koja se uskoro počela širiti – prvo po susjednim zemljama, a onda i diljem svijeta. Uskoro je od svih poslova kojima se Nokia bavila (ukupno 34) najbolje krenula prodaja telekomunikacijske opreme i mobilnih telefona. Zato je Nokia odlučila ostaviti sve druge poslove i posvetiti se isključivo toj tehnologiji. Prvi Nokijin uređaj bio je mobilni telefon koji je nosio ime Mobira Cityman.

Mobiteli su jedino važni
Nokijin "osjećaj" da je u mobitelima budućnost uskoro je potvrdio razvoj događaja. Naime, početkom osamdesetih godina razvijen je i zajednički standard digitalne mobilne telefonije, "mreža druge generacije" - danas poznat pod nazivom GSM (Global System for Mobile Communications). Prvu opremu za GSM mrežu Nokia je napravila 1989. godine za finsku tvrtku Radiolinja, a prvi poziv na toj mreži napravljen je 1991. Godinu kasnije je na Nokijinom mobitelu napisana prva SMS poruka i poslana u finskoj mreži. Nokia je tada svijetu predstavila svoj prvi GSM model - Nokia 1011 - te isporučila opremu za GSM mrežu u devet zemalja Europe. Tijekom sljedećih godina te mreže su se postupno proširile cijelim Starim kontinentom i dalje, a Nokia je postala predvodnikom jedne od najsnažnijih industrija u povijesti ljudske civilizacije. Dolaskom i širenjem Interneta, u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, Nokiji je krenulo kao nikad prije. Ta tvrtka danas drži 40 posto svjetskog tržišta mobitela koji rade u više od 140 zemalja svijeta. Ima 17 tvornica u devet država te ukupno zapošljava više od 50 tisuća ljudi. Već 2000. u svijetu je prodano više mobitela nego automobila i kompjutora zajedno. U Finskoj SVI imaju mobitel. Dokaz za to nalazi se i u jeziku. Više nitko tamo mobitele ne zove "junipalle" (finska izvedenica iz engleskog "yuppie teddy bears" koja znači "medvjedići igračke za bogate", već "kännykkä" ili "kanny" –što znači "produžetak za ruku". Danas je dovoljno reći Nokia i - svi će znati o čemu je riječ. A što u Nokiji rade danas? Kako kaže njihov popularni direktor, Jorma Ollila: "Radimo na tome da Internet strpamo u svačiji džep."