Multimedija na računalu Na više načina
Poznato je da ako samo čujete, u stanju se zapamtiti oko 20% podataka; ako ih pak i vidite, zapamtit ćete 40%, a čak 75% ako ih vidite, čujete i aktivno koristite! Stoga zašto ne iskoristiti sve što nam pruža multimedija…
autor Gordana Sokol
Pokretna slika i zvuk
Snimanje zvuka u programu Audacity
Element koji multimedijskim prezentacijama dodaje osjet stvarnosti je digitalni video. Ovaj element može poruku prenijeti mnogo uspješnije od zvuka ili teksta, odnosno on nam omogućuje prenošenje najviše informacija u najmanjem vremenu i s najvećim utjecajem na korisnika.
Temelji se na istim principima kao i animacija (brza izmjena niza slika) s tom razlikom što kod videa imamo prave slike u kadrovima, a ne više crteže u okvirima.
Materijal za videozapis možemo prikupiti iz raznih izvora. Primjerice upotrebom obične videokamere dobivamo analogni videozapis koji je potrebno digitalizirati. Upotrijebimo li pak digitalnu videokameru ili digitalni fotoaparat koji omogućuje snimanje videozapisa, dobit ćemo digitalni videozapis. Nadalje, do videozapisa, kompjuterski generiranog videozapisa, možemo doći i uz pomoć alata za izradu animacija (npr. Macromedijin Flash, programi za snimanje događanja na zaslonu monitora itd). Videozapise možemo i dodatno uređivati, možemo kombinirati više videoisječaka te ih slagati u novu cjelinu. Ovakav postupak nazivamo videomontaža.
I na kraju, ali ne i najmanje važno, upoznat ćemo još jedan od temeljnih elemenata multimedije – zvuk. Da biste na računalu mogli obrađivati zvuk, potrebni su vam zvučna kartica i zvučnici. Želite li se malo više pozabaviti obradom zvuka dobro će vam doći i mikrofon, pojačalo kao i neki od specijaliziranih programa za obradu i reproduciranje zvuka (primjerice Audacity).
Zvuk je po svojoj fizikalnoj prirodi promjena gustoće zraka koja se širi kao val. Da bismo zvuk mogli unijeti u računalo, moramo ga pretvoriti iz analognog u digitalni oblik. Ovaj postupak se zove digitalizacija. Digitalizacija se odvija u tri koraka. Pomoću mikrofona zvuk se pretvara u analogni električni signal koji zvučna kartica metodom uzorkovanja (sampling) pretvara u digitalni oblik. Na kraju se digitalni podaci kodiraju i po potrebi sažimaju te pohranjuju na disk. Reprodukcija zvuka obrnut je proces od digitalizacije. Pomoću digitalno-analognog pretvornika u zvučnoj kartici iz niza digitalnih uzoraka zvuka obnavlja se originalan analogni električni signal, koji doveden na zvučnike proizvodi zvučni val sličan originalnom.
Na prvi pogled multimedija zvuči poput neke zastrašujuće komplicirane pojave, no u stvarnosti nije sve tako strašno. Krenete li od početka, na kraju ćete zasigurno zaključiti da se u stvari radi o vrlo jednostavnom pojmu kojeg danas pronalazite na svakom koraku. Jeste li primjerice, izradili koju prezentaciju u PowerPointu? Sigurno ih je bilo više no jedna. U prezentacijama koje ste izradili sigurno ste upotrijebili tekst, slike, animacije i razne vizualne efekte te na taj način izradili pravu malu multimedijsku predstavu. Ovo je samo jedan primjer upotrebe multimedije. Nju osim u prezentacijama pronalazimo u zabavi, raznim igrama, obrazovanju, umjetnosti, turizmu, industriji itd.
Što je ustvari multimedija? Pojam multimedija dolazi od latinskih riječi multus (mnogi) i medius (sredina), a predstavlja spajanje, integriranje različitih medijskih elemenata koji u osnovi mogu biti 
samostalni sadržaji. Multimedija je u stvari informacija predstavljena na više načina istovremeno, u kombinaciji teksta, zvuka, slike, animacije i videa objedinjenih pomoću računala. Primjerice, film i televizija u kojima su objedinjene pokretne slike i zvuk su oblik digitalne multimedije. Svrha je multimedije da na što zanimljiviji, privlačniji i stvarniji način predoči i prenese neku pojavu prizor ili događaj s ciljem da zaokupi što više naših osjetila kako bi doživljaj prenesene poruke bio potpuniji.
Činjenica je da je čovjek u stanju zapamtiti oko 20% podataka ako ih je samo čuo, 40% ako ih je vidio i čuo, a čak 75% ako ih je vidio, čuo i aktivno koristio. Stoga se proteklih godina, multimedija sve više koristi u školstvu. Mogućnost objedinjenja više komponenti (pet elemenata multimedije: audio i videozapisa, teksta, grafike i animacija) pomaže vašim učiteljima da vam prenesu znanje na jedinstven i mnogo zanimljiviji način. Učenici bolje i brže uče koristeći ove metode, a nastavni materijal je zanimljiviji i mnogo zabavniji te na taj način i privlačniji učenicima.
Kako se danas sve više iz upotrebe istiskuju analogni multimediji, mi ćemo se pozabaviti digitalnom multimedijom. Digitalna multimedija, isto kao analogna, spaja više raznovrsnih medija, no ovdje se mediji (fizičke pojave) pretvaraju u digitalni oblik kako bi se mogli dodatno obrađivati putem računala. Digitalna multimedija kao pojam obuhvaća strojnu opremu i programsku podršku na računalu za rad s digitalnim multimedijskim podacima. Za to nam je potrebno multimedijsko računalo koje sadrži dodatne komponente za rad s digitalnim multimedijalnim podacima. Osnovnu opremu ovakvog računala predstavljaju zvučna kartica i zvučnici, grafička kartica i monitor u boji. Budući da multimedijski zapisi u digitalnom obliku sadrže veliku količinu podataka, potrebni su i uređaji vanjske memorije velikog kapaciteta (npr. disk, CD ili, još bolje, DVD čitač i snimač). Brz procesor i puno radne memorije neće biti na odmet, kao ni neki od dodatnih multimedijskih uređaja koje možemo priključiti na računalo poput skenera, mikrofona, slušalica, MIDI klavijatura, sintetizatora zvuka, hi-fi linije, televizora, videorekordera, videokamere, digitalnog fotoaparata i sl. Nikako nemojmo zaboraviti na programe za kodiranje digitalnog zvučnog zapisa u određeni format zvučne datoteke i program za dekodiranje zvučnih datoteka u oblik pogodan za reprodukciju.
Osnovni multimedijski elementi
Krenut ćemo od teksta. Iako tekst u multimediji nema tako izrazit značaj, a bez njega se često ne može, nastojimo ga nadopuniti ili pak zamijeniti drugim medijima. Na raspolaganju su različite vrste fontova, veličina, boja, sjene, pokretni tekst i ostali efekti koji čine tekst zanimljivijim i lakše uočljivim. U multimediji ga najčešće koristimo za: naslove (o čemu se radi), izbornike (gdje se može ići), navigaciju (kako negdje doći) i sadržaj (što će se vidjeti kad se na određeno mjesto stigne). U nekim multimedijskim prezentacijama imat ćete veće količine teksta stoga valja pripaziti na njegov 
razmještaj na stranici. Nije dobro da bude previše teksta kao ni premalo, potrebno je naći neku sredinu. Na drugim ćete pak prezentacijama imati malo teksta s naglaskom na druge multimedijske elemente. U takvim situacijama koristite malo riječi velikog fonta za naglašavanje glavnih poruka. Ne valja pretjerivati ni u velikom broju raznih ukrasnih fontova kao ni u raznim veličinama fontova.
Uz tekst, u multimediji vrlo je čest i hipertekst. Hipertekst je dio teksta (određene riječi) koji se može aktivirati, a služi kao veza prema drugim dijelovima teksta ili pak prema bilo kakvom drugom dokumentu što se obrađuje pomoću računala. Na ovaj način korisnik ima mogućnost da sam stvara svoj vlastiti put čitanja ili pretraživanja teksta.
Treći multimedijski element bez kojeg se gotovo ne može su slike. Bilo da se radi o fotografiji ili pak crtežu, slike su jedan od značajnijih multimedijalnih elemenata koje mogu biti predstavljene kao samostalni sadržaji ili pak kao elementi animacije ili videozapisa. Danas u doba digitalnih uređaja (digitalnih kamera i digitalnih fotoaparata), gotovo da i nemamo potrebu za pretvaranjem fotografija iz analognog u digitalni oblik. No ponekad, primjerice kada želite iskoristiti neke starije povijesne fotografije, bit će vam potreban skener kako biste slike pretvorili u digitalni oblik, dodatno ih obradili i pohranili ih u nekom od grafičkih formata koje prepoznaje vaše računalo.
Animacija
Računalna ili kompjuterska animacija je postupak prikazivanja sličica objekata tako da se dobiva privid njihovog kretanja. Ovo prividno kretanja postižemo brzim prikazivanjem niza slika objekata koje 
se međusobno neznatno razlikuju. Pitate se koliko brzim izmjenjivanjem? Primjerice, u klasičnoj animaciji za prikazivanje jedne sekunde animiranog filma potrebne su dvadeset i četiri međusobno slične sličice koje se nižu jedna iza druge. Za stvaranje animacija potrebni su nam posebni programi, takozvani animatori. Takav je, primjerice, jednostavan ali vrlo učinkovit program Easy Gif Animator. Razlikujemo dvodimenzionalne (2D) i trodimenzionalne (3D) animacije. Primjer dvodimenzionalne animacije je crtani film, dok kod 3D animacija imamo i treću dimenziju, dubinu, pa tako likovi na crtežu izgledaju stvarnije. Postoji nekoliko tehnika izrade animacije:
1. Animacija po stazi (path-based)
U ovoj vrsti animacije objekt se pomiče po zadanoj stazi i pritom ne mijenja svoj oblik, već samo položaj. Primjerice, sanjke s Djedom Mrazom.
2. Animacija s različitim kadrovima
Kod ovog oblika animacije crtamo (ručno ili pomoću računala) serije kadrova (crteža). Animacija počinje prvim ključnim kadrom i završava posljednjim ključnim kadrom koji mogu, ali i ne moraju biti jednaki. Između prvog i posljednjeg kadra prelazi se postupno, crtanjem odgovarajućeg broja međukoraka po zadanom putu.
3. Animacija preobražavanjem (morphing)
U ovakvoj animaciji jedna slika se pretvara u drugu. Za izradu ovakve animacije najčešće su vam potrebne samo dvije slike (prva, početna i posljednja), a računalo stvara potrebne međuslike.
Komentari