Serial ATA Spajanje na drugi način
Ovaj način spajanja diskova ne donosi revolucionarno ubrzanje, ali ima niz prednosti...
autor Dragan Kovač
Što je RAID?
RAID znači Redundant Array of Independent Discs, a to pak znači da više tvrdih diskova možete spajati u polje. Osnovni tipovi RAID-a su 0, 1 i kombinirani 0+1, a mogućnost takvog spajanja ćete dobiti s većinom matičnih ploča koje imaju Serial ATA. Potrebno je uzeti iste diskove (mogu biti i različiti, ali se to nikako ne preporuča) i priključiti ih u računalo. Nakon toga možete birati želite li sigurnost ili brzinu. Za brzinu – kreirate RAID 0 polje od dva diska. Oni će se pretvoriti u jedan disk čiji je kapacitet zbroj veličina oba diska (ako su dva od 60 GB, imat ćete 120; ako su jedan od 80 i jedan od 120, imat ćete 2*80=160), a podaci će se čitati i zapisivati dvostruko brže (jer će pola ići na jedan, pola na drugi disk). Ako jedan disk "otegne papke" – izgubili ste sve. RAID 1 će vam dati kapacitet samo jednog diska (onog manjeg), no tada imate sigurnost – ako jedan disk "umre", nećete izgubiti podatke jer su isti podaci na oba diska (onaj drugi je zapravo kopija). Kombinacija je RAID 0+1 gdje vam trebaju četiri diska, imate duplo brži rad, a i sigurni ste. No ovdje trebate i pristojno napajanje koje će ih pogoniti, a ne da napajanje umre uslijed preopterećenja i svi diskovi odu u vječna lovišta…
Tvrdi diskovi su danas najvažniji faktor zbog kojeg računala još uvijek "ne lete". Dok su sve komponente jako napredovale brzinom (procesor, memorija, grafičke kartice), proširivošću i funkcionalnošću (matične ploče) ili kvalitetom (monitori), diskovi se gotovo nisu pomakli s mjesta. Njihove performanse povećavaju se jako sporo, a za to nije kriv način spajanja diskova na računalo, nego činjenica da su oni (uz optičke uređaje kao što su CD/DVD uređaji te uz sustave hlađenja) jedini preostali mehanički dijelovi računala. Disk mora imati ploču koja se okreće, ručice s magnetskim glavama koje se pomiču, a to su fizički dijelovi i predstavljaju ograničenje.
Zato i nije bilo razloga za pretjerano ubrzavanja standarda spajanja diskova na računala (svugdje korišteni standard je Parallel ATA, tj. PATA ili, jednostavno, ATA). Ovaj standard je imao nekoliko loših strana – kabeli za spajanje diskova su bili vrlo široki i time nefleksibilni, ometali su protok zraka u kućištu (time i hlađenje), na jedan kanal (priključak na ploči) ste mogli spojiti dva diska koji su onda dijelili sabirnicu (ovo znači da dok nešto radite s jednim diskom drugi disk mora čekati). Sve je to usporavalo rad. I način spajanja diskova ponekad je bio kompliciran – neki su diskovi bili preveliki za neke PATA kontrolere, morali ste kratkospojnicima posebno označiti koji je od dva diska na jednom kabelu master ("glavniji" od drugog), a koji je slave, kabeli nisu smjeli biti duži od 40 centimetara, što znači da vanjsko spajanje diskova (izvan kućišta) ne dolazi u obzir… Sve to riješio je standard Serial ATA. Korijen je ostao isti (diskovi su više-manje potpuno isti, razlika je samo u priključcima), no kontroleri su drukčiji.
Serial ATA kabeli su sada puno uži od PATA kabela - široki su samo 8 milimetara. Mogu se savijati kako želite, mogu biti dugački do jednog metra, a na svaki kabel možete spojiti samo jedan disk. To znači da nema kratkospojnikaza podešavanje koji je uređaj master, a koji slave, nema muke sa slaganjem širokih kabela, lakše je napraviti dobro hlađenje u kućištu, a tu je i jedna (ne)zanemariva stavka – maksimalna brzina protoka podataka više nije 100 ili 133 megabajta u sekundi, nego 150 megabajta u sekundi. Ovo nema nikakve veze ako imate samo jedan disk (jer on ionako ne može čitati brže od nekih 60 - 70 megabajta u sekundi), ali ako ih spajate u RAID, onda ima veze. O spajanju diskova možete nešto pročitati u posebnom okviru, a sada pogledajte kako se spaja Serial ATA disk i u čemu se razlikuje od PATA načina spajanja…
Komentari