Silicijska dolina Dolina snova
Svi ste čuli za mjesto na kojem su s radom započeli divovi poput Microsofta, Applea, Electronic Artsa i Googlea. Riječ je o zemljopisnom prostoru s najvećom koncentracijom informatičke industrije - Silicijskoj dolini
autor Matej Zadro
Shockantni tranzistor
Godine 1953. je William Shockley, nezadovoljan korištenjem izuma tranzistora, napustio Bellove laboratorije. Shockley se preselio u Dolinu te osnovao vlastiti laboratorij za istraživanje. U tadašnjim tranzistorima se koristio germanij, no Shockley je vjerovao da će silicij imati bolje poluvodičke sposobnosti potrebne za izradu tranzistora. Tako je Shockley unaprijedio tranzistor i razvio kompliciraniju i učinkovitiju verziju koja se i danas naziva Shockleyjevom diodom. Tako je nastala podloga za naziv Silicijska dolina. Kasnije, 1957., Shockley je odlučio završiti istraživanja s tranzistorima te je zatvorio laboratorij. Dvojica uposlenika Shockleyjevog laboratorija, Robert Noyce i Gordon Moore, postali su osnivači današnjeg informatičkog giganta - Intela.
Silicijska dolina ili Silicon Valley je jedno od ekonomski najrazvijenijih područja svijeta. Nalazi se u SAD-u, a geografski je dio Sjeverne Kalifornije, točnije, nalazi se na južnom dijelu zaljeva San Francisco u dolini Santa Clara. Jezgru čini grad San Jose (koji je najveći) te 29 drugih gradova sa svojom okolicom. Naziv je dobila po silicijskom čipu koji je izumljen upravo na tom području. Pojam “Silicijska dolina” prvi je 1971. upotrijebio novinar Don Hoefler u tjednom časopisu Electronic News. Pojavom računala naziv doline je postao sinonimom za tzv. “high-tech bazene” u kojima se nalaze sjedišta i proizvodni pogoni mnogobrojnih svjetskih proizvođača napredne tehnologije. Usprkos razvoju ostalih sličnih sjedišta po svijetu, Silicijska dolina je do danas zadržala svoj vodeći status u svijetu.
U početku bijaše vojska
Nagli razvoj Doline je počeo već početkom 20. stoljeća. Glavnu ulogu u razvoju su imali stručnjaci s obližnjeg sveučilišta Stanford. Prve djelatnosti koje su se razvijale u dolini su bile vojna, televizijska i radioindustrija. Velik doprinos je dala i američka vojska koja na tom području imala laboratorije za istraživanja i razvoj novih tehnologija. Nakon postupnog odlaska vojnih laboratorija iz tog područja, na njihovo mjesto šezdesetih godina dolazi NASA. Od važnijih tvrtki u tom razdoblju, tu se nalazilo i sjedište državne telegrafske kompanije, a ne čudi činjenica da je prva radiostanica aktivirana 1909. godine upravo na tom području, u gradu San Jose.
Svaki početak je težak
Konture Silicijske doline počinju se nazirati nakon Drugog svjetskog rata. Naime, tada je svijet zahvatila velika ekonomska kriza, a sveučilišta su se suočavala s velikim brojem bivših studenata koji su se željeli vratiti na sveučilišta jer su ona, zahvaljujući državnom novcu, bila jedina mjesta na kojem su mogli ostvariti svoje ideje. Upravo iz tog razloga Frederick Terman (kasnije nazvan ocem Silicijs
ke doline) oko sveučilišta Stanford osniva Stanford Research Park (Stanfordov razvojni park). U tom tehnološkom parku su nastale mnoge poznate tvrtke - prva među njima je bila Varian Associeties koja je proizvodila dijelove za vojne radare, no mnogo poznatija tvrtka koja je nastala u tom razdoblju, a postoji i danas, zove se Hewlett-Packard ili kraće HP. Osnivači, William Hewlett i David Packard, u tom trenutku nisu ni sanjali da će njihova tvrtka postati jedan od najvećih svjetskih proizvođača računalne opreme.
Izum tranzistora i njegova primjena dali su novi poticaj razvoju Doline. Razvojem industrije i ideja, Silicijska dolina je postala središte financijske trgovine ulagačkog kapitala. Naime radi se o financijskom ulaganju u mlade i perspektivne tvrtke koje u zamjenu za novac ulagačima daju udjele u tvrtki. Takav oblik ulaganja se pojavio sedamdesetih godina, a pravi procvat je doživio osamdesetih, kada je jedna ulagačka tvrtka na dionicama Apple Computersa zaradila 1,3 milijarde dolara.
Tko je tamo?
Iako proizvodnja i danas čini veliki dio ekonomije tog područja, u današnje vrijeme je Dolina najviše prepoznatljiva po hardverskim, softverskim i internetskim inovacijama. Koristeći NASA-ina sredstava te sredstva Američke vlade, stručnjaci sa Stanforda su stigli do mnogih izuma poput hiperteksta i miša. Zbog sukoba stručnjaka ostali su bez novčane pomoći države,a situaciju je iskoristio Xerox koji je zaposlio najbolje istraživače. Zahvaljujući tome, u Xeroxovim laboratorijima je izumljen laserski pisač, grafičko korisničko sučelje, Ethernet i mnoge druge važne inovacije. Njih su iskoristile mnoge tvrtke, poput Applea i Microsofta, što se kasnije pokazalo ključnim za njihov razvoj. Priča se da je prvo grafičko korisničko sučelje, ono Macintosha, Steve Jobs zapravo prvi put vidio pri posjetu Xeroxovim prostorima te ga je poslije kopirao. Sjedišta tvrtki koja se tamo trenutno nalaze je teško pobrojati, no prisutni su gotovo svi koji nešto znače u svijetu informatike, od AMD-a do Sonyja.
Budućnost
Kolika se zapravo koncentracija znanja, ideja i financija nalazi u Silicijskoj dolini, najbolje ilustrira podatak da je u San Joseu 2005. godine registrirano 3.867 patenata, čime je taj grad prvi po broju patenata u SAD-u. Osim toga, od 20 “najinovativnijih” američkih gradova, njih 13 se nalazi u Kaliforniji, a od tih 13 deset ih je smješteno u Dolini. Ne treba ni spominjati da je među najuspješnijim
tvrtkama mnogo njih upravo s tog područja, a Amerikanci se vole hvaliti da je Silicijska dolina najpoželjnije mjesto za rad i život na svijetu. Osim što se pojavilo mnogo radnih mjesta, na tom području su se osim Stanforda pojavila i druga sveučilišta, pa je njihova brojka narasla na šest. Zbog nedostatka vlastitih stručnjaka Amerikanci su prisiljeni dovoditi mlade informatičare iz cijeloga svijeta. Naravno, prednjače Japanci i azijske zemlje, ali je i dosta Hrvata otišlo “trbuhom za kruhom”. Neki od njih su se uspjeli probiti do vrlo visokih pozicija te time stječu ne samo osobni ugled, nego i ostavljaju dobru reputaciju budućim generacijama hrvatskih stručnjaka u dolini. S obzirom na sadašnje stanje, Silicijska dolina će još dosta dugo zadržati svoj status i ostati jedan od simbola tehnološkog napretka - dovoljno dugo da i sadašnji čitatelji Entera moguće jednog dana radom stignu do nje.


Komentari