Zanimljivosti

Vodeno hlađenje računala Umjetnost pretakanja

Premda se najzagrijanije komponente računala, procesor i grafička kartica, najčešće hlade pomoću ventilatora odnosno zraka, ekstremniji korisnici za istu rabotu često rabe vodu što osjetno povećava kompleksnost, ali i kvalitetu rashladnog sistema računala. Pogledajmo o čemu je riječ

autor Denis Arunović

Savjeti kod ugradnje vodenog hlađenja

Stezaljke kojima se crijeva često fiksiraju za komponente vodenog hlađenja ne smiju biti stegnute niti prečvrsto niti prelabavo. U oba slučaja može doći do curenja rashladne tekućine

Ugradnja vodenog hlađenja prilično je osjetljiv posao obzirom da curenje sustava može rezultirati pregaranjem računalnih komponenti. Zbog toga se vodeno hlađenje u pogon isprva stavlja izvan računala kako bi se mogućnost doticaja komponenti s tekućinom iz sustava što više smanjila. Hlađenje je potrebno ostaviti da radi nekoliko sati, a ispod njega je preporučljivo staviti smeđi ili sivi jednobojni papir kako bi se što lakše uočilo potencijalno curenje tekućine. Ako sve radi kako treba, hlađenje se prazni, suši i nakon toga priprema za ugradnju u računalo. Tu dolazimo do sljedećeg izazova – provođenja crijeva vodenog hlađenja unutar kućišta. Crijeva nikad ne smiju biti "slomljena" jer to priječi protok rashladne tekućine. Svijanjem crijeva i priključivanjem komponenti vodenog hlađenja unutar kućišta također može doći do curenja tekućine tako da je prije spajanja komponenti na struju poželjno još jedanput višesatno testirati kvalitetu spojeva na hlađenju.

Vodeno hlađenje nije osobito uobičajeno na stolnim računalima prvenstveno zbog visoke cijene i kompleksnosti implementacije. S druge strane, zbog boljih performansi i fleksibilnosti, odavno se rabi na specijalnim sustavima kao što su super-računala. Iz istih razloga zanimljivo je računalnim entuzijastima koji zbog overclockiranja traže što bolji način hlađenje kritičnih komponenti kao što glavni i grafički procesor. Vodena hlađenja za stolna računala možemo ugrubo podijeliti na dvije grupe – sustave koje korisnici sami izrađuju od priručnih komponenti te već gotove sustave spremne za ugradnju koje proizvode različite tvrtke. Samogradnja može biti jeftinija i rezultirati boljim performansama, no zahtjeva mnogo više znanja, iskustva, truda i vremena. Gotovo vodeno hlađenje obično ima veću cijenu, no lakše ga je nabaviti, ugraditi i koristiti. Gotovo vodeno hlađenje može se kupiti u obliku kitova sa svim potrebnim dijelovima, a mogu se i kombinirati komponente po želji. Naravno, u tom slučaju moraju zadovoljavati određene parametre kao što su jednak promjer priključaka za crijeva i slično.

Bilo da je riječ o sustavu načinjenom u kućnoj radinosti ili sustavu iz dućana, on će sastojati od nekoliko osnovnih dijelova. To su pumpa za vodu koja tjera vodu kroz sistem, radijator koji služi za otpuštanje/prijenos skupljene topline na okolni zrak, rezervoara koji služe za lakše punjenje i održavanje sustava, vodenog bloka ili blokova koji se postavljaju na dijelove računala koje je potrebno ohladiti i na kraju crijeva koja povezuju sve navedene komponente u zatvoreni sustav.  Općenita ideja je da se toplina koju generiraju različiti čipovi u računalu prenosi na vodeni blok, potom na vodu koja onda dolazi do radijatora. Tamo se voda hladi, a time i toplina otpušta na okolni zrak. Ohlađena voda se potom šalje natrag prema vodenim blokovima, a cijeli se proces ponavlja.

 

Koliko to košta?

Cijena vodenog hlađenja dosta varira zavisno o tome koje sve komponente korisnik želi hladiti. Vodeni blokovi koštaju između 200 i 700 kuna, zavisno o komponenti koje hladimo (procesor, grafička kartica, čipset, tvrdi disk). Pumpe koštaju od 200 do 500 kuna, radijator i rezervoar po 300-injak kuna. Troškovi tu ne staju jer treba kupiti crijeva, rashladnu tekućinu ili destiliranu vodu u kombinaciji s aditivima (protiv korozije i algi) i raznorazne nastavke, brtvice i obujmice. Sve je dakako potrebno nekako ukomponirati u kućište računala što pak zahtjeva kupovinu kućišta koje je dovoljno veliko da primi dodatne komponente ili kućišta koje ima ugrađene uvodnice za cijevi vodenog hlađenja. Sve nas navedeno dovodi do konstatacije da cijena vodenog hlađenja načinjenog od komponenti iz trgovine dosta varira, pa je primjerice za početnički sustav koji hladi samo procesor potrebno izdvojiti oko 800 kuna dok se cijena najmoćnijih sustava koji hlade većinu komponenti u računalu penje na nekoliko tisuća kuna.

Prednosti i mane
Osnovna prednost vodenog hlađenja su bolje rashladne performanse, pogotovo ako se sustavom hladi više komponenti. Trik je u tome što je kod korištenja vodenog hlađenja na svaku komponentu koju želimo hladiti potrebno ugraditi relativno maleni vodeni blok dok se sustav topline rješava preko zajedničkog radijatora koji je obično smješten van kućišta. Da bi istu komponentu približno jednako rashladili sa zračnim hlađenjem, potrebno je koristiti masivni hladnjak u kombinaciji s pripadajućim ventilatorom. Jedan ovakav hladnjak (primjerice na procesoru) nije problem, no problemi nastaju kad slično moćan treba ugraditi na mnoge druge komponente. Veći broj ventilatora sa sobom često nosi povišenu razinu buke, a ne treba zaboraviti niti prašinu. Mane vodenog hlađenja su brojne – osjetno viša cijena u odnosu na zračno hlađenje, mnogo veća kompleksnost instalacije i održavanja rashladnog sustava, specijalni zahtjevi pri izboru komponenti i kućišta, osjetno povećana masa računala i na kraju osjetno smanjene mogućnosti transporta računala.

Kome treba vodeno hlađenje?
Zbog specifičnih prednosti i mana, vodena hlađenja namijenjena su isključivo naprednim korisnicima koji vodeno hlađenje ugrađuju zbog visokih performansi te smanjene buke i problema s prašinom u odnosu na zračno hlađenje sličnih performansi. Visoke performanse ovakvih sustava gotovo se univerzalno rabe za dostizanje viših radnih taktova pri overclockiranju. Još jedan popularan razlog ugradnje vodenog hlađenja, a koji nerijetko ide ruku pod ruku s overclockiranjem, je poboljšavanje izgleda računala. Vodeno hlađenje uz dovoljno truda može izgledati izuzetno atraktivno, pogotovo ako se za prijenos topline rabi fluorescentna tekućina u kombinaciji s prozirnim crijevima. Ipak, imajte na umu da je u izradu atraktivnog računala zasnovanog na vodenom hlađenju potrebno uložiti mnogo novca, truda i vremena te imati odgovarajuće znanje i iskustvo.

Komentari